POVRATAlK MlUMU A
Srce tuce kao ludo, saplicete se i padate u prasinu, nekako ustajete i nastavljate da beiite ... Ne znate ni gde ni kako, a na vratu
kao da osecate vreli dah ... Trcite dalje kad se iznenada ispred vas pojavljuje zlokobno bice u zavojima i mrmlja nesto na
drevnom nepoznatom jeziku ... Scena vam zvuci poznato? Verovatno zato sto su filmovi strave protkani bezbrojnim varijacijama
na tu temu. Staroegipatski velikodostojnik ziv je sahranjen zbog svojih grehova. Nekoliko hiljada godina kasnije, americki iii
evropski istraiivaci pronalaze njegovu grobnicu i oslobadaju uzasnu kletvu. Medutim, mumije nisu "rezervisane" samo za
drevni Egipat i Dolinu kraljeva. Vestina mumiciranja bila je poznata i na drugim kontinentima i medu drugim narodima.
Sama rec,,mumija" dolazi od persijske reci,,mum'; sto znaci bitumen. Naime, obzirom na to da su pronadene mumije imale
mahom tamnu boju koie, smatralo se da su Egipcani svoju tehniku mumifikacije zasnivali na upotrebi bitumena. Najstarija
mumija pronadena u Egiptu police iz perioda oko 3400-te godine pre nove ere i trenutno se nalazi u najstarijem i jednom od
najvecih muzeja na svetu, Britanskom muzeju u Londonu. Otkrivena je slucajno, u grobu koji je bio delimicno ispunjen peskom,
tako da strucnjaci smatraju da je upravo suvi pustinjski pesak u znacajnoj meri doprineo ocuvanju posmrtnih ostataka. Sam
proces mumifikacije se sastojao od dve faze, najpre balsamovanja a zatim obmotavanja tela slojevima lanenih zavoja. Prilikom
balsamovanja, telo bi najpre bilo oprano i procisceno da bi se zatim pristupilo vadenju vecine unutrasnjih organa i njihovom
polaganju u supstancu zvanu natron koja se dobijala iz naslaga soli na obalama Nila a koja je sluiila da osusi izvadene organe i
spreci njihovo raspadanje. Kaiemo "vecine" organa jer mora se istaci da Egipcani tokom balsamovanja nisu uklanjali srce,
obzirom na verovanje da ono predstavlja osnovu inteligencije i osecanja i da mora ostati netaknuto za zagrobni zivot. Nakon sto
bi mozak bio izvaden kroz nozdrve uz pomoc dugacke metalne kuke, pristupilo bi se potapanju tela u natron da tu odstoji
cetrdeset dana. Potom je sledilo ritualno pranje i mazanje uljima koja su cuvala elasticnost koze. lsuseni unutrasnji organi bi bili
vraceni u telo, a ostatak prostora bi bio ispunjen liscem i tkaninama i onda je pokojnik spreman za narednu fazu -obmotavanje.
Zajedno sa telom, Egipcani su u kovceg (sarkofag) spustali i razne amajlije i talismane, ne bi Ii se zli duhovi drzali dalje od
pokojnika i njemu omogucio sto mirniji prelazak u zagrobni iivot. Kraj obreda je podrazurnevao otvaranje usta mumiji, sto je
simbolizovalo dis.inje, i taj detalj je naknadno posluzio kao osnov brojnim legendama koje su se bavile navodnim povratkom
mumija u svet zivih.
Za razliku od Egipta, mumije sa podrucja Juine Amerike mozemo klasifikovati u dve grupe, one koje su nastale nakon procesa
mumifikacije i one koje su nastale prirodnim putem. Civilizacija (incoro, poreklom sa oboda pustinje Atakama, negovala je
tradiciju mumifikacije gotovo cetiri milenijuma pre Egipcana. Umesto unutrasnjih organa u telo su stavljana vlakna i zivotinjska
dlaka, a cesto je koza bila oblagana smolom i glinom, kako bi bila cvrsca i odolevala udaru vremena. Narod (incoro nije pravio
razliku izmedu drustvenih slojeva, nije bilo povlascenih i pravo na mumifikaciju su imali svi clanovi drustva. Do danas je
pronadeno oko 300 mumija (incoro, a veruje se da se u dolini Kamaron nalazi veliki broj neotkrivenih grobova.
S druge strane, mumije nastale prirodnim putem su otkrivene visoko u bespucima Anda, tamo gde su hladnoca i vecni sneg i
led doprineli ocuvanju leseva pripadnika naroda lnka. lnke su praktikovale prinosenje zrtava bogu Sunca lntiju, tako da su
svestenici odabrane zrtve odvodili do oltara na udaljenim planinskim vrhovima. Najpoznatiji primer takve irtve je takozvana
,,Ledena devica''. devojcica starosti izmedu 11 i 14 godina, cija je smrznuta mumija otkrivena krajem proslog veka na planini
Ampato. Nekoliko godina nakon ovog otkrica, grupa arheologa je na obroncima planine Ljuljajljako, na granici Argentine i (ilea,
naisla na zaledene leseve troje dece, dve devojcice i decaka, koju su lnke zrtvovale bogovima pocetkom XVI veka.
Mumije sacuvane u ledu su prisutne i u Evropi i Aziji, pogotovu u istocnim predelima Sibira i na planinskim vrhovima Alpa
(,,Ledeni covek sa Alpa") i Altaja (,,Sibirska ledena devica"). Za razliku od Egipta i Juine Amerike, nije bilo vestacke mumifikacije
(vadenje organa, oblaganje i ispunjavanje tela razlicitim supstancama), vec su sve mumije iskljucivo proizvod odgovarajucih
vremenskih uslova i klimatskih promena.