ELEKTRONSKraI MIKROSKOP ,nacin rada,vrste elektronski mikroskopa

Elekstronski mikroskop

1. UVOD Elektronski mikroskop je izumljen u Njemačkoj 1932. godine, a širu biološku primjenu ostvario je tokom ranih pedesetih godina. Umjesto vidljive svjetlosti i optičkih sočiva, elektronski mikroskop koristi zrake elektrona, koje usmjerava fokusirajući elektromagnetno polje . Za biološke uzorke stvarna granica rezolucije obično nije niža od 2 nm ili je visa, zbog problema s pripremom preparata i kontrastom.

2. UVOD Najviše su u upotrebi transmisijski i skenirajući elektronski mikroskopi. Primjena elektronskog mikroskopa je vrlo široka. Poznavanje strukture čvrstih materijala, može riješiti mnoge problem e hemije, fizike, metalurgije, mineralogije, geologije i biologije . Elektronski mikroskop ima oko 100 puta veću moć razlučivanja od svjetlosnog mikroskopa .

3. Način rada Sa optičkim mikroskopom koji se zasniva na običnoj svjetlosti ne mogu se vidjeti predmeti čija je dužina manja od talasne dužine upotrebljene svjetlosti. Moć uvećavanja mikroskopa je najmanji razmak izmedju dvije čestice, od kojih objektiv mikroskopa daje za svaku posebnu sliku tako da se ne slivaju zajedno. Ova činjenica je dala osnovu da se katodni zraci upotrijebe za izgradnju elektronskog mikroskopa.

4. Način rada Eksperimenti su pokazali da se elektroni koji izlaze iz jedne tačke, a prolaze uzduž jedne električne zavojnice, opet sastaju u jednoj tački. Ta činjenica je omogućila stvaranje elektronske optike. Elektronska optika sastoji se od elektronske leće , koje mogu biti magnetske i elektrostatske.

5. Magnetska leća Magnetska leća se sastoji od električne zavojnice sa fiksnim brojem zavoja kroz koje protiče električna struja određene jačine. Od dimenzija ove zavojnice, njenog oblika i broja zavoja zavisi žižna daljina. Kroz zavojnicu prolazi snop divergentnih zraka iz izvora. Elektroni će zbog djelovanja magnetskog polja na električni provodnik opisivati zavojitu stazu koja će se savijati sve vise prema osi magnetske leće. Zbog toga nastaje fokusiranje, pa se u tački B dobija slika izvora A. Odatle sledi da i magnetska leća ima svojstva sabirne leće .

6. Vrste elektronskih mikroskopa Transmisioni i skenirajući mikroskopi su slični po tome što oba primjenjuju zrak elektrona ali za stvaranje slike koriste različite mehanizme. TEM sliku oblikuje pomoću elektrona koji se odašilju kroz preparat. SEM skenira površinu preparata te sliku oblikuje otkrivajući elektrone koji se odbijaju od spoljnje površine preparata. Skenirajući elektronska mikroskopija je neobična tehnika zbog utiska dubine koji se stiče posmatranjem prikazanih bioloških struktura.

7. Zbog niske prodorne snage elektrona, uzorci koji se pripremaju za elektronsko mikroskopiranje moraju biti izuzetno tanki. Sprava koja se koristi za tu svrhu naziva se ultramikrotom. Opremljena je dijamantskim nožićem i može rezati presijeke debljine do 20 nm. Postojeći deblji preparati se takođe mogu posmatrati elektronskim mikroskopom, ali u tom slučaju je potreban znatno veći pogonski napon kako bi se dovoljno povećala prodorna snaga elektrona.

8. Zaključak Elektronska mikroskopija je, ostvarujući detaljna ultrastrukturna istraživanja, iz temelja prom i jenila razumijevanje građe ćelije. Neke organele se dovoljno dobro vide i korišćenjem svjetlosnog mikroskopa, ali se uz pomoć elektronskog mikroskopa mogu vršiti mnogo detaljnija istraživanja. Pored toga, elektronska mikroskopija je otkrila ćelijske stru k ture koje su premalene da bi se mogle vidjeti pod svjetlosnim mikroskopom. One uključuju ribo z ome, membrane, mi k rotubule i mikrofilamente.