Vrijeme srednjeg vijeka označeno je stalnim sukobima I nije bilo pogodno za plodne teorije rasprave . Meðu onima koje su to vrijeme obilježili ističu se: Augustin, Toma Akvinski , Ibu Khaldun .
Augustin je bitan po spisu “O državi božjoj ” u kojem ističe determinizam kao osnovni zakon po kojem se odvija povijesni proces . Čitav povijesni proces naglašava Augustin, obilježen je borbom dviju država . Na jednoj strani je ovozemaljska , dakle svjetovna država nastala iz čovjekove ljubavi prema sebi protivno Božijoj , koja je oličenje zla I grijeha .
Na drugoj strani je Božja država . Ona je nebesko carstvo , nastalo iz ljubavi prema Bogu .. Cilj povijesnog procesa je Božja država kao ideal koji na kraju mora pobijediti . Tom je idealu u realnom životu najbliža država Rimskog Carstva .
S toga takvu državu treba razvijati . Ali ako je tako , čemu onda propast Rimskog Carstva ? Augustin pronalazi u tezi da njegova propast nije posljedica loše države nego kazne za istočni grijeh koji su, počinili svjetovni vladari .
Toma Akvinski
Toma Akvinski djeluje u XIII. Stoljeću . Poznat je po spisu “O kraljevskoj vladavini ”, koje se I danas smatra jednom od najuvjerljivijih srednjovjekovnih rasprava iz oblasti socijalne filozofije . Bit te filozofije je da je čovjek društveno biće.
Da bi se društvo moglo usmjeravati prema dobru potrebna je viša , Božja , vlast. Politička vlast i dolazi jedino od Boga s tim da je on moze delegirati i preko naroda .
Država je po njegovom sudu potrebna . Ali ona svoje temelje ima u obitelji , patrijarhalnoj vlasti glave obitelji . Formiranje države je nametnula potreba za širom politickom organizacijom .
Ibh Khaldun
Arapski mislilac Ibh Khaldun , je za razliku od Augustina i Akvinskog predstavnik znanstveno-filozofskog pristupa analizama društvenih fenomena . Khaldum polazi od teze da povijest ne treba samo bilježiti I opisivati dogaðanja , nego na temelju njih treba pronicati u opće zakonitosti razvoja ljudskog društva .
Osnovni zakon koji vlada u društvu je zakon evolucije , čije je načelo da sve ima svoj početak , razvoj i kraj . Ljudsko društvo ne može izbjeći sudbinu stalnog nestajanja jednih država i dolazak drugih država .