Уметност праисторије
Станиште делатност веровање
Доба
камена
Старије камено доба
Палеолит
(2.000 000 – 10 000
п.н.е.)
Природно
Прилагођено
(пећина)
Сакупљање
плодова
Лов риболов
Алат од грубо
тесаног камена
Култ
плодности
Средње камено доба
Мезолит
(10 000 – 8000 п.н.е.)
(пећина)
Лепенски вир
Сакупљање
плодова
Лов риболов
Алат од тесаног
и глачаног
камена
Култ предака
Млађе камено доба
Неолит (8000 – 2000
п.н.е.)
Насеља
Сојенице
земунице
Земљорадња
Сточарство
Алат од глачаног
камена
керамика
Култ Сунца
Доба
метала
Доба бронзе
Доба гвожђа
Насеља
опасана
бедемима
Земљорадња
Занати
Хијерархија у
друштву
Прве религије
Вера у загробни
живот
•Протеже се од Пиринеја, преко централне Европе, на
север до Русије
•Уметност је била магијског карактера
•У уметности се јавља: пећинско сликарство, скулптура у
камену и глини, рељеф у разним материјалима
•Пећина Шове
(Француска)
Филм ‘’Пећина
заборављених снова’’ –
Вернер Херцог
•Kada je čovek počeo da stvara umetnička dela, šta ga je podstaklo i kako su
izgledala ta umetnička dela su prva pitanja kojim počinje istorija umetnosti. Prvi
poznati predmeti koje je čovek napravio svojom rukom bili su u funkciji
preživljavanja i opstanka. To su bili predmeti bez estetske vrednosti. Prema
materijalu i načinu na koji je čovek pravio svoja oruđa praistorijsko doba delimo
na:
1.Paleolit – staro kameno doba od 2.000.000 -10.000 god.p.n.e u kojem su
oruđa pravljena grubim klesanjem
2.Mezolit –srednje kameno doba od 10.000 -8.000 god.p.n.e
3.Neolit – mlađe kameno doba od 8.000 - 2.000 god.p.n.e u kome su oruđa
pravljena glačanjem
4.Metalno doba - u kome se koristi bakar,bronza, gvožđe i pravi se mnogo
savršenije oruđe
•Proteže se od Pirineja, preko centralne Evrope, na sever do Rusije
•Umetnost je bila magijskog karaktera
•Tragovi najstarijeg oruđa pravljenog ljudskom rukom potiču iz oko 600 000
godine pre naše ere, a prva poznata umetnička dela nastala su oko 30 000
godina pre naše ere. Najstarija umetnička dela koja su nam poznata potiču iz
poslednjeg doba PALEOLITA (oko 20 000 godina pre naše ere), ali su urađena
sa takvom sigurnošću i prefinjenošću da je to daleko od skromnih početaka, pa
je stoga sigurno da su i pre ovog perioda postojale godine razvoja ali o tome
nema podataka.
Сликарство
• Ласко
• Алтамира
• Шове
Боје:
• земљани
пигменти
мешани са
машћу
животиња
• црна боја од
нагореног
дрвета
Čovek PALEOLITA je sakupljao plodove i lovio, a za prva skloništa koristio je pećine.
Otuda i prva umetnička dela na koja nailazimo su slike životinja urezane, naslikane ili
isklesane na zidovima pećina. Najveći broj ovih pećina pronađen je u Španiji, a
najpoznatija je pećina Altamira (u Španiji) i pećina Lasko u Francuskoj (čuvena
sala bikova). Pećina Lasko je otkrivena 1940. godine, slučajno (otkrila su je neka
deca tražeći kuče). Slike su stvarane kao deo magijskog obreda koji je trebalo da
obezbedi uspešan lov. Paleolitski čovek je verovao da će životinju koju naslika lakše
uloviti. Smanjenjem broja životinja bio je ugrožen opstanak pa su ih slikali I u krdima da
bi ih «umnožili» i samim tim opstali. Pokazana je zadivljujuća veština i realizam.
Siguran crtež, prefinjen kolorit, vešto korišćenje prirodnih udubljenja i ispupčenja.
Jedna od odlika ovih prikaza su i zemljane boje (oker, smeđa) i ostale boje koje su
videli u prirodi. Sve skupa vrlo realističan prikaz. Slika velikog bika i mnoštva malih
životinja gde su životinje slikane jedna preko druge. Onog momenta kada je neka
životinja ulovljena, njena slika je gubila na značaju pa je preko nje naslikana nova.
Slike su bez estetskog doživljaja. Prikazi su slikani u dnu pećina i na skrovitim mestima
pa su zato i sačuvani do današnjih dana.
Slike su izvedene prstima, četkicama od životinjske dlage ili iscepkanog drveta. Boja je
spravljena pomoću životinjske masti, koja je služila kao vezivo, a njom je premazivan i
zid pre slikanja. Umetnici su često znali da iskoriste neravnine i ispupčenja stena da bi
pomoću njih postigli što veću reljefnost formi.
Ponekad su na zidovima pećina utiskivani otisci ljudskih šaka, ali su one pokazane
kao negativni obrisi. U retkim prilikama prikazuju se ljudski ili delimično ljudski oblici.
Iako je pećinska umetnost nastala u sam osvit umetnosti kakvu mi poznajemo, ona je
često vrlo rafinirana. Bizoni u Altamiri crtani su po sećanju, kao i oni u Šoveu i
drugde, pa ipak njihovi oblici ukazuju na veliku moć zapažanja, ali i na veliku veštinu
prenošenja sećanja na sliku. Bizoni se na tim slikama ponašaju kao u životu, bilo da
miruju, muču ili se valjaju po zemlji. Slikarevo pažljivo izvođenje pojačava prirodni
izgled: fino senčenje izražava, na primer, obrise bizonovog stomaka ili lavičinu glavu,
a obris udaljene noge životinje izveden je u svetlijoj nijansi da bi se nagovestila
udaljenost. Unutar kontura koje definišu oblik životinje umetnik primenjuje različito
osvetljenje da bi naglasio težinu ili obim. Takav postupak, nazvan modelovanje,
doprinosi životnijem izgledu životinje.
Koja je bila namena pećinskih slika?
Po mišljenju nekih istoričara koji su pokušali da protumače slike, čin slikanja ili
urezivanja slika možda je imao obrednu ili versku svrhu. Davni ljudi sliku su smatrali
ekvivalentom životinje koju ona predstavlja pa je stvoriti ili posedovati sliku značilo
imati moć nad onim što ona pokazuje. Stvaranje slika moglo je biti smatrano oblikom
imitativne magije koji bi mogao poboljšati uspeh u lovu. Tragovi na zidovima pećine
ponekad pokazuju da su koplja bacana na slike. Isto tako, umetnik se možda nadao
da će podstaći plodnost u prirodi - i time osigurati trajan dotok hrane – slikajući
skotne životinje. Magijsko-religijsko tumačenje može da objasni izbor naturalističkog
prikazivanja životinja, a isto tako i njihovo zatvaranje unutar kontura; pa ipak strah
ljudi da će i na njih delovati ista magija može biti razlog izrazito neneaturalističkog,
apstraktnog obeležja „čoveka-štapa“ iz Laskoa
Вилендорфска Венера
Аустрија
Скулптура: палеолитске Венере – култ плодности
Реконструкција на основу
оригинала од слонове кости
Венера из Вестоника,
керамика
Рељеф на кости
ирваса
Вилендорфска Венера
Prve statue imale su funkciju plodnosti, pa je zbog toga i njihov
izgled bio specifičan. To su uglavnom bile ženske figure
nazvane VENERE, sa uvećanim delovima tela koji su
označavali plodnost. Boginja majka - boginja plodnosti veoma
malih dimenzija (10 - 13cm). Vilendorfska Venera je
praistorijski idol plodnosti i materinstva. Statueta je visoka 11,1
cm, a oblikovana je od krečnjačkog kamena obojenog crvenim
okerom. Predstavlja žensku figuru, preuveličanih grudi, bedara
i stomaka, koji naglašavaju vezu sa trudnoćom, dok su noge i
ruke, izuzetno tanke i presavijene iznad grudi, kao i
neproporcionalno mala stopala, sumarno oblikovani i
zanemareni u obradi. Paleolitski umetnik nije posvetio pažnju
oblikovanju ni jednog detalja na licu. Cela statua ima jajoliki
oblik kamena u kome je rađena. Naglašena reproduktivna
svojstva upućuju na to da je statueta bila amajlija plodnosti,
namera je bila da se osigura dobar ishod porođaja i poveća
broj trudnoća.
Рељеф на кости ирваса
•Долмени – гробови од нетесаног камена
•Мегалити – камени блокови
•Кромлеси – мегалити постављени у кругове
Menhir
Sen Sernen
Francuska
Dolmen,
Francuska
Kromles,
Engleska
KULT
SUNCA
Стоунхенџ
Stounhendž po načinu gradnje predstavlja kromles. Postoje četiri etape gradnje koja
je započeta iskopavanjem ogromnog kružnog jarka prečnika 110 metara s
nasipom s unutrašnje strane visokim dva metra. Iz kruga prema severoistoku ide širok
put označem kamenovima i vodi do šiljatog megalita od peščara. Zatim su megaliti
ređani unutar kruga u obliku potkovice koja se sastoji od pet trilita ( dva uspravna
kamena na kojima leži jedan horizontalni). Oko njih je krug uspravnih kamenih
blokova na kojima leže horizontalne grede, a između tih krugova je krug manjih
blokova od plavosivog peščara. Predpostavlja se da je služio za merenje vremena ili
imao obrednu ulogu.
2500 - 2200 god. pre n. Ere
Nasip i jarak 125 metara u prečniku i
56 okruglih jama na unutrašnjoj ivici nasipa
(krug zvani Obri po arheologu iz XVIII veka)
Drveni stubovi
1800. God pre n. Ere
Parovi ‘’ plavih stena’’, molitveni kamenovi i
Oltar
1600. God pre n ere
Spoljnji krug i centralni trilit
1500 – 1400 god pre n ere
Ponovo raspoređene plave stene
Iskopane rupe u dvostrukom kružnom
rasporedu