Elementarni kiseonik se pojavljuje u prirodi u dva oblika, kao O2
(kiseonik) i kao
O3
(ozon). Ozon u prirodi nastaje u stratosferi. Gustina ozona u ovom sloju je
veoma mala (6ppm) tako da kad bi se sav stratosferni ozonpreneo na površinu
zemlje debljina ozonskog sloja ne bi prelazila 3mm. Ozon je gas koji je toksičan za
čoveka. Prepoznatljivog je mirisa koji se javlja posle grmljavine ili oko električnih
uređaja koji varniče. Озонски омотач су 1913. открили француски
физичари Шарл Фабри и Анри Бисон. Otkriven je u blizini električnih mašina
1785.godine, a njegova hemijska konstitucija utvrđena je 1872.godine. U većim
količinama, ozon je otrovan bledo plav gas veoma neprijatnog mirisa. Ime “ozon”
potiče od grčke reči “ozeiv” (latinski “ozein”), što u prevodu znači smrdi.
Stratosferski ozon (“dobar“ ozon) je koristan jer upija ultra-ljubičaste UV–B sunčeve
zrake.Kad ne bi bili upijeni, UV-B zraci bi stigli na površinu Zemlje u količinama koje
bi bile štetne za sve forme života na našoj planeti. Povećano delovanje UV-B zraka
povećava rizike za oboljenje od raka kože, kataraktu očiju i slabljenje imunog
sistema ljudskog organizma. Delovanje UV-B zraka na organizam mlađih osoba, koje
se s vremenom akumulira u ljudskom telu, je značajan faktor ovih rizika. Delovanje
UV-B zraka, takođe, može oštetiti biljni život na kopnu Zemlje, jednoćelijske
organizme, kao i podvodne ekosisteme. Ostale UV zrake, kao što je UV-A, koje ne
upija ozonski omotač, uzrokuju prevremeno rađanje dece. Povećana emisija ozona
delujejako negativno i na ljudsko zdravlje: može smanjiti kapacitet pluća, izazvati
bolove u grudima, nadraživanje u grlu i kašalj, kao i slabljenje zdravstvenog stanja
organizma - srca i pluća. Smanjenje “lošeg” ozona - smanjenje emisije zagađujućih
materija može smanjiti i koncentraciju lošeg ozona u vazduhu, u prostoru u kome
žive ljudi, životinje i biljke.
•KOLIČINA OZONA OKO PLANETE ZEMLJE
•Ukupna količina ozona iznad površine zemlje nije jednaka, varira zavisno od
područja. Ove varijacije nastaju zbog vetrova u stratosferi, kao i hemijske
proizvodnje, odnosno uništavanja ozona. Ukupni ozon je, generalno, najniži na
ekvatoru, a najviši u blizini zemljinih polova zbog smerova duvanja vetrova u
stratosferi. Ukupni ozon, bilo gde na području zemaljske kugle, se meri direktno, kao
ukupni ozon u atmosferi, iznad određenog područja. Ovo uključuje onaj ozon, koji se
nalazi u stratosferskomo zonskom omotaču. Ozonska rupa je naziv koji se koristi da
označi vrstu promene u visokim i razređenim slojevima atmosfere gde je prirodno
značajno prisustvo molekula ozona (alotropske modifikacije kiseonika). Najveća
ozonska rupa zabeležena je 17. oktobra 2006. godine iznad Antartika i bila je
velika27,4 kilometara kvadratnih. Nastala je kao kumulativna posledica ispuštanja
freona od pre 15do 20 godina.
•DA LI OZONSKI OMOTAČ UTIČE NA KLIMATSKE PROMENE?
•Iako mnogi misle, ozonska rupa nije glavni razlog klimatskih promena. U svakom
slučaju,ozon upija sunčeve zrake, a pošto spada u tzv.“stakleničke gasove”,
promene ozona i klimatske promene su međusobno povezane na poseban način.
Oštećenja stratosferskog ozona i povećanje globalnog troposferskog ozona, koji su
se desili u zadnjim decenijama,doprinose klimatskim promenama.
•OZONSKA RUPA IZNAD SRBIJE
•Po Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja Srbije, debljina ozonskog
omotača
•iznad Srbije je u granicama normale i iznosi 2,83 milimetra.